6.

prosla su dva dana i nekako mi je bilo besmisleno sto sam se toliko utripovala.mnogo sam razmisljala ni o cemu cijelo vrijeme i bivala u nekom svom medjusvijetu,gdje su svi ostali izgledali drugacije i pricali drugacije ali nije se cinilo da oni to primjecuju.sve se vratilo u normalu ali neko vrijeme sam se poluiznenadjeno podsjecala…

Nastavi čitanje →

5.

posttraumatsko stanje me pere cijeli dan.hodam ulicama u trenerci,lica blijedog kao krec,bez cilja i svrhe.odem na pice,pozdravljam se s ljudima,ne zelim biti sama,ne zelim biti ni sa kim.svejedno mi je.ja nisam tu.ja sam negdje duboko u sebi,digla raspravu oko toga zasto nikad u zivotu nisam bila opustena i zasto sam se istraumirala prvi put kad…

Nastavi čitanje →

4.

par minuta ili sekundi poslije zadnjeg dima koji sam odlucila povuci,nesto iznutra je pocelo da me povlaci naprijed-nazad.kao da me njise.sve je okolo zapulsiralo i osjetila sam kako mi se otkucaji srca uduplavaju.pomislila sam da ce mi biti bolje ako legnem pa sam se naslonila na jastuk i trudila slusati sta pricaju ljudi oko mene.oni…

Nastavi čitanje →

2.

kako se zove ta potreba,zelja…kad cujes neku pricu i pozelis silno da nije istina,da je zakopas duboko i da je vise nikad ne cujes jer nije,nije,nije,nije moguce da je istina.strah?poricanje?kukavicluk? da li nekad pomislis da si odredjen svojim genima i osobinama svojih staraca?da ce te proganjati isti zar kao njih,koji ce te unistiti,kao sto je…

Nastavi čitanje →

1.

mnogo godina sam smatrala da je moj tata najpametniji i najbolji covjek na svijetu.mislila sam da je svaki njegov savjet najbolje rjesenje koje postoji i slijepo mu vjerovala.znao je uciniti da se osjecam kao da sam mu omiljeno dijete iako se to tako samo cinilo. sada mi svaka njegova odluka djeluje vrlo cudno,nepromisljeno i nelogicno.moj…

Nastavi čitanje →